Ovoga puta zatekli smo ga usred sezone, u hladu borova, dok uživa u obiteljskom odmoru u Valamar Tirena Hotelu. Iako su dani rezervirani za opuštanje i vrijeme s najbližima, razgovor s Valentom teško može proći bez osvrta na njegovu nadahnjujuću sportsku priču – onu koja je obilježila povijest hrvatskog veslanja i nadahnula generacije mladih sportaša.
Tri olimpijska zlata i jedno srebro – impresivan niz uspjeha. Kada se osvrnete na karijeru, postoji li trenutak koji vam je posebno prirastao srcu?
Najviše mi znači posljednje zlato – ne samo zbog medalje, već zbog dramatike utrke i snažnih emocija koje su je pratile. I danas nam ljudi govore gdje su bili dok su je gledali; očito je ostavila dubok trag. Posebno je dirljivo znati da smo u nekome probudili takve osjećaje.
Sport, naravno, nikada nije samo niz pobjeda. Jesu li postojali trenuci kada ste pomislili odustati?
Naravno. Sport je ispunjen usponima i padovima, a ozljede su najteži izazov – imao sam čak pet prijeloma rebara. Mjeseci bez treninga znaju biti frustrirajući, ali o odustajanju nikada nisam ozbiljno razmišljao. Previše volim veslanje. Nauči vas strpljenju i vjeri da će, nakon teških razdoblja, ponovno doći bolji dani.
Prije veslanja okušali ste se u nekoliko sportova. Što je presudilo da upravo veslanje postane vaš životni put?
Krenuli smo stopama starijeg brata – prvo on, zatim Martin, pa ja. Iako je on kasnije odustao, nas dvojica smo ostali. Veslanje nas je jednostavno osvojilo. Inspirirali su nas braća Skelin, a veliku podršku i znanje dobili smo od slovenskih veslača Čopa i Špika, čiji su nas treninzi i savjeti uvelike oblikovali.
Još uvijek veslate, ali sada u četvercu. Kako je došlo do te promjene?
Prvi put od 2013. ponovno veslamo u većoj posadi – s braćom Lončarić. Oni imaju 25 godina i donose svježinu i energiju, dok mi unosimo iskustvo i stabilnost. Pokazalo se kao dobitna kombinacija – odmah smo osvojili srebro na Europskom prvenstvu.
Znači li to da vas možemo očekivati u Los Angelesu 2028.?
To je plan. U potpunosti sam fokusiran na nadolazeće Igre. I dalje imam snažnu želju za pobjedom – zbog sebe, ali i zbog svojih sinova koji sve prate. Ipak, realno je priznati da će biti teško zadržati ovaj ritam nakon četrdesete.
Kako vaši sinovi doživljavaju vaš uspjeh?
Znaju da je tata na natjecanjima, gledaju utrke i raduju se medaljama, iako još ne razumiju njihovu punu težinu. Najvažnije mi je da kroz moj primjer vide kako se trud i upornost isplate. Ne moraju krenuti sportskim putem, ali volio bih da cijene vrijednosti koje sport nosi.
Balansirati obiteljski život i sport sigurno nije lako. Kako to uspijevate?
Bez supruge to ne bi bilo moguće – ona drži sve pod kontrolom dok sam na pripremama i natjecanjima. Prije djece sport je bio na prvom mjestu, danas su to oni. Kada sam kod kuće, trudim se biti u potpunosti prisutan. Upravo mi obitelj daje dodatnu snagu i motivaciju.
A kada ne trenirate – kako se opuštate?
Volim tenis, nogomet, šah i karte, ali na odmoru je fokus ipak na djeci – kupanje, plaža i igra. S njima nikada nije dosadno.
Nije iznenađenje da ste već četvrti put u Valamaru. Što vas stalno vraća u Dubrovnik?
Jednostavno se osjećamo kao kod kuće. Od hotela i sadržaja do same lokacije – sve nam odgovara. Djeca posebno vole Maro World, igraonice i bazene. A kad su oni sretni, i mi smo.
I kako provodite dane ovdje u hotelu Tirena?
Dan započinjemo doručkom, a potom odlazimo na plažu dok djeca uživaju na bazenu. Poslijepodne je ponovno rezervirano za kupanje, a zatim slijedi Maro World, gdje mogu provesti sate. Večere su uz zalazak sunca, a dan najradije zaokružim glazbom uživo na terasi – to je njegov najljepši završetak.
Maro World zvuči kao raj za djecu. Jesu li vaši sinovi tamo svaki dan?
Apsolutno. Ondje imaju sve – od vanjskih trampolina i interaktivnih igara do raznih igraonica. Postoji čak i gaming soba, iako su za nju još malo premali. Najvažnije je da su sretni i zabavljeni, a to roditeljima daje priliku da se napokon i sami malo opuste.
Što vam je najvažnije kada putujete s obitelji?
Sadržaji za djecu. Uvijek prvo provjeravamo što je dostupno najmlađima. Udoban smještaj i dobra hrana su važni, ali bez zabave za djecu teško je opustiti se. Ovdje toga zaista ne nedostaje.
Imate li posebne obiteljske rituale na odmoru?
Večernje šetnje, sladoled u starom gradu, partija karata… Male stvari koje stvaraju najljepše uspomene. I naravno, uvijek posjetimo dubrovački stari grad – udaljen svega desetak minuta vožnje od hotela.
