Djeci nije potrebna stalna nepredvidivost kako bi postala otpornija. Potrebna im je sigurna i predvidiva baza iz koje povremeno mogu ulaziti u nova, dovoljno izazovna iskustva.
Mogu se snaći i izvan poznatog
Putovanja ne razvijaju djecu samo zato što mijenjaju lokaciju. Njihova vrijednost je u tome što, uz sigurnost roditelja, dijete susreće nešto novo, prilagođava se, rješava male probleme i otkriva: „Mogu se snaći i izvan poznatog.“
Upravo takva kombinacija sigurnosti i savladivog izazova može graditi fleksibilnost, samostalnost i otpornost te povezivanje školskog znanja sa stvarnim svijetom.
Putovanje s djecom nam često izgleda kao puno logistike i truda. No ne mora biti tako, i u ovom tekstu želim pisati o tome koliko i kako putovanja mogu koristiti tvom djetetu i cijeloj obitelji.
Zajednička iskustva i povezanost koja iz njih raste
Svakodnevica nas roditelja takva je da uvijek imamo još nešto za napraviti. Oprati suđe, ispeglati, pospremiti, riješiti obaveze. Upadnemo u kolotečinu, a dijete često čeka.
Zajedničko putovanje i odmor, iako s djecom nikad nisu baš jednostavni, prolazimo zajedno. Više se možemo usmjeriti jedni na druge i konačno se posvetiti djeci, jer napokon i za nas netko brine. Vrijeme koje tako provedemo, pa makar u nekom času bilo zahtjevno, postaje “naše” i djetetu daje snažan osjećaj pripadnosti.
Često čujem pitanje: zašto uopće putuješ s djecom kad se toga ionako neće sjećati? Istina je da se dijete u prve tri, četiri godine tih putovanja neće doslovno sjećati. Ali ona ipak ostavljaju snažan trag i u njemu grade osjećaj zajedništva, a upravo to našoj djeci u ovom brzom životu itekako nedostaje.
Svako putovanje znači i otkrivanje novoga: nove plaže, nove hrane, novog puteljka. A kad to otkrivamo zajedno, i sasvim obično popodne postane nešto naše. U svijetu u kojem smo mi roditelji jako puno na ekranima, baš to zajedničko istraživanje je prijeko potrebno.
Nedavno su nas djeca nagovorila da odemo na vodeni park u moru ispod Pical Family Hotela Iskreno, nisam baš bila za tu aktivnost, ali nevjerojatno je koliko nas je povezala. Nas četvero, isti fokus, ista avantura. Takve zajedničke priče su ono na što se djeca vraćaju. Najčešće, kad ih pitamo što im je bilo najbolje u nekom razdoblju, izdvoje upravo neku aktivnost s nama.
A kad se na odmoru napokon smirimo, dijete to odmah osjeti, pa ga konačno možemo stvarno vidjeti: čemu se čudi, što ga oduševi, čega se boji. Baš zato se mnoga djeca na odmoru otvore, traže više zagrljaja i pričaju stvari koje inače ne bi, jer su se osjetila dovoljno sigurno da spuste gard.
I tu se krije onaj najdublji sloj. Svjesni, ispunjeni trenuci s djecom nakon nekog vremena postaju siguran prostor u kojem se dijete počinje povjeravati. To se dogodi baš onda kad zaista uživamo s njima. Kad dijete osjeti koliko volimo provoditi vrijeme s njim, dobiva jednu od najvažnijih poruka: da je dovoljno samo zato što postoji. Ta poruka mu ostaje duboko, i onda kad ništa posebno ne radi i kad se ne ponaša savršeno, jednostavno zato što je s nama i što je naše. Različita istraživanja govore o tome kako putovanja mogu ojačati osjećaj povezanosti s djecom, zajedništva i komunikaciju.
A ti mali trenuci se zbrajaju. Godinama kasnije, kad dijete poraste, upravo taj osjećaj sigurnosti bit će razlog zašto će nam se htjeti povjeriti. Djeca se povjeravaju onima uz koje su se osjećala viđeno i voljeno, a taj temelj gradimo baš sada, u naizgled običnim danima na moru.
Mali izazovi iz kojih dijete raste
Putovanje s obitelji može razvijati životne vještine poput samostalnosti i snalaženja: prilagodbe novim situacijama, komunikacije i suradnje, inicijative i rješavanja problema te interesa za nova znanja.
Novo okruženje djetetu pruža iskustva u kojima treba tolerirati neizvjesnost, komunicirati s novim ljudima, snaći se i čekati alii roješiti neke nove male probleme a upravo takva iskustva grade osjećaj: “Mogu se snaći i kad nije sve poznato”. Naravno, to se događa kada je putovanje uz stabilnu i sigurnu bazu (roditelje ili bliske odrasle), kad su iskustva razvojno promjerena, izazovi u skladu s dobi i uz podršku odrasle osobe dok se dijete prilagođava promjenama.
Putovanje je za dijete niz malih, sigurnih izazova. A upravo iz sigurnih, manjih izazova dijete najviše i napreduje.
Dijete se prilagođava na novi krevet i novo mjesto, i time razvija sposobnost nošenja s promjenama. Trenuci u kojima se treba strpjeti, primjerice u dugoj vožnji, tiho grade strpljivost i samoregulaciju. A iz svog rada, ali i iz brojnih istraživanja, znam koliko su baš te vještine dragocjene, jer djetetu koje ih rano razvije kasnije je lakše nositi se sa stresom, promjenama i odnosima.
Guranje vlastitog koferića, pakiranje, pomaganje u slaganju stvari, čekanje da se krene na bazen, sve su to sitnice koje osnažuju dijete, pa ih je korisno što više uključiti. Promjenom rutine dijete razvija i fleksibilnost. Naravno, i dalje se vodimo njegovim potrebama, ali mali izlazak iz poznatog mu jako koristi. To mu kasnije pomaže i pri polasku u vrtić ili školu te u snalaženju u drugim novim situacijama.
Sjećam se svoje djevojčice od godinu i pol s kojom sam redovito putovala iz Engleske u Hrvatsku avionom. To znači put do aerodroma, dva sata čekanja, ukrcavanje, let, iskrcavanje, pa opet čekanje. I koliko je ona zapravo izvježbala strpljenje. U jednom trenutku je mirno, kao gospođa srednjih godina, čekala desetak minuta da dođe lift. Tada sam jasno vidjela koliko putovanja razvijaju neke od najvažnijih vještina kod djece.
Upravo tu obiteljski smještaj puno pomaže. Valamarovi obiteljski smještaji osmišljeni su oko djece, pa dijete, nakon određene dobi, dobiva sigurno mjesto na kojem može vježbati i samostalnost. Smije se samo kretati po dogovorenom prostoru, dok točno zna gdje smo mi. Kod nas su to bili biciklići u Arba Resortu kojima su se djeca vozila satima dok smo mi u miru sjedili uz kavu. Uz narukvicu s kojom smiju samostalno izlaziti, sama su ulazila i izlazila iz igraonice u kojoj animatori s djecom rade prekrasne aktivnosti, toliko dobre da sam pomislila kako bi to bio izvrstan vrtić. Dok smo bili na bazenu, otišla su sama po užinu koja se nudi kroz dan. Sve su to vještine koje su gradila korak po korak, a svaka im je poručila da su sposobna i da im se može vjerovati.
A kad dijete uz mirnog i podržavajućeg roditelja proživi nešto teže, gradi otpornost, jer uči da i teži osjećaji prođu.
Kad je roditelj rasterećen, uspomene nastaju same
Ono za čim mi roditelji na odmoru najviše žudimo jest baš ta kombinacija: vrijeme s djecom, ali i onih pet minuta mira za sebe. Sjediš, u miru čitaš svoju knjigu i piješ svoje piće, a dijete ti svakih desetak minuta samo prođe s biciklom kraj tebe i nastavi dalje. Ili se igra u dijelu za manju djecu, na dohvat oka, dok ti napokon predahneš. To su trenuci za kojima čeznemo.
Valamarovi obiteljski smještaji upravo su tako i posloženi, oko obitelji, tako da su sadržaji za djecu na dohvat prostorima u kojima roditelji mogu odahnuti, pa svi mogu uživati u isto vrijeme, svatko na svoj način. A užina dostupna kroz dan skida ti s leđa i brigu jede li dijete dovoljno, jer znaš da u svakom trenutku imaš izbora.
Tako svatko dobije ono što mu treba, a uspomene onda nastaju same. Jutra bez žurbe, popodneva u kojima se nigdje ne mora, a upravo je to ono što djeci najviše paše.
Putovanje ne mora biti savršeno da bi bilo vrijedno. Baš u toj mješavini povezanosti i malih izazova dijete dobiva ono što ga gradi: osjećaj da pripada, da je viđeno i da može. A to su temelji koje nosi puno dalje od jednog odmora.
